Mnogo je toga što gesta stiska ruke može prenijeti, kao vrsta neverbalne komunikacije. Takav je pozdrav kroz povijest signalizirao prijateljstvo, završetak poslovne transakcije ili je ukazivala na vjersku predanost. Međutim, kontakt sa strancima može prenijeti i nešto vrlo opasno, mikrobe koji mogu biti okidač za širenje bolesti.

Mikroorganizmi ili mikrobi su najmanja živa bića, jednostanični, mikroskopski sitni organizmi, od kojih neki pripadaju životinjskom svijetu praživotinja, a neki su predstavnici gljiva, bakterija i biljaka (alge). U tu skupinu pripadaju i virusi, koji su na granici između žive i nežive tvari.

Kako i zašto je došlo do formiranja i popularizacije rukovanja?

Rukovanje koje poznajemo u današnjem obliku postoji već tisućama godina, ali njegovo podrijetlo nije do kraja razjašnjeno. Jedna od popularnih teorija tvrdi da je gesta započela kao način uvjeravanja da onaj s kim se rukujete nema loše namjere. Pružanjem desne ruke, stranci su pokazali da ne drže oružje i da njihove namjere nisu loše. Neki čak sugeriraju da je kretanje stiska ruke gore-dolje trebalo izbaciti sve noževe ili bodeže koji bi mogli biti skriveni u rukavu. Još jedno objašnjenje je da je stisak ruke bio simbol dobre vjere prilikom zakletve ili obećanja.

Jedan od najranijih prikaza rukovanja nalazi se na reljefu iz devetog stoljeća prije Krista, koji pokazuje stisak ruke asirskog kralja i babilonskog vladara, čime su zapečatili savez. Epski pjesnik Homer nekoliko je puta opisao rukovanje u svojoj „Iliadi“ i „Odiseji“, najčešće u vezi s obećanjima i iskazivanjem povjerenja. Gesta je bila i motiv koji se ponavljao u četvrtom i petom stoljeću prije Krista u grčkoj pogrebnoj umjetnosti. Nadgrobni spomenici često su prikazivali pokojnika kako se rukuje s članom svoje obitelji, što bi značilo ili konačan oproštaj ili vječnu vezu između živih i mrtvih. U međuvremenu, u starom Rimu stisak ruke često se koristio kao simbol prijateljstva i odanosti. Parovi stisnutih ruku pojavili su se čak i na rimskim novčićima.

Kako je rukovanje postalo društvena norma u moderno doba?

Neki tvrde da je prvi pisani trag, u moderno doba, njemački prijevod djela "Gargantua i Pantagruel" koje je u 16. stoljeću napisao francuski pisac Rabelaisa. Kad se jedan lik upozna s Gargantuom, Rabelais piše "dočekan je s tisuću dodira, tisuću zagrljaja, tisuću pozdrava“. Drugi tvrde da je tekst pogrešno prevedenim, no postoje dodatni dokazi za tradiciju rukovanja u to doba. Autor James Cleland (za kojeg se vjeruje da je bio Škot koji je živio u Engleskoj) je 1607. godine proglasio da će umjesto klanjanja i ljubljenja ruke, radije zadržati dobar stari Škotski običaj "trešnje" ruku pri susretu.

Popularna teorija sugerira da su Clelandove izjave protiv klanjanja zapravo želje za povratak na potencijalno vrlo tradicionalan (iako slabo zabilježen) način pozdravljanja u Europi. Kako su stoljeća napredovala, rukovanje je zamijenilo hijerarhijski načinima pozdrava - poput klanjanja. Zabilježeno je da se u nizozemskim gradovima pomoću te geste označavala pomirba nakon neslaganja. 

Otprilike u isto vrijeme, Quakeri, koji su cijenili jednakost, također su koristili stisak ruke. Neki povjesničari vjeruju da su ga upravo oni popularizirali, gledajući na jednostavan stisak ruke kao elegantnu alternativu klanjanju ili podizanju šešira. Kasnije je rukovanje postalo uobičajeno, a do 1800-ih godina, bonton je često uključivao smjernice za pravilnu tehniku rukovanja. 

Quakeri su članovi grupe s kršćanskim korijenima koja je započela u Engleskoj 1650-ih. Formalni naziv pokreta je Društvo prijatelja ili Vjersko društvo prijatelja. Širom svijeta postoji oko 210.000 quekera. Quakeri vjeruju da u svima postoji nešto Božje i da svako ljudsko biće ima jedinstvenu vrijednost. Zbog toga quakeri jednako cijene sve ljude i protive se bilo čemu što im može naštetiti ili prijetiti. Kvekeri aktivno rade na tome da ovaj svijet postane bolji. 

Kao što se danas često sugerira, viktorijanski stisak ruke trebao je biti čvrst, ali ne pretjerano jak. Jedan vodič iz 1877. savjetovao je svoje čitatelje da: "Gospodin koji grubo stisne ruku koja mu se nudi u pozdravu ili je prejako trese, nikada ne bi trebao imati priliku ponoviti svoj prijestup.". Kako su hijerarhijske razlike slabile širom kontinenata, stisak ruke postao je standardni pozdrav među jednakim - kakav ostaje i danas.

Ipak, nisu se svi zaljubili u stisak ruke. Članak iz prosinca 1884. navodi kako je upotreba rukovanja pronašla svoj put do mnogih naroda, ali toliko je suprotna njihovom instinktu da je, na primjer, u Francuskoj, formirano društvo kojemu je bio cilj izbaciti rukovanje iz upotrebe te ga, u to vrijeme, opisuje kao vulgarnu englesku inovaciju.

Da li je vrijeme da rukovanje zamijenimo nekom drugom gestom?

Poznato je da se rukovanjem prenose i šire brojni mikrobi. Veliki broj bolesti širi se izravnim dodirom. 

Sprječavanje prenošenja zaraznih bolesti zahtjeva promjenu ponašanja pojedinaca, ali preporuke za promjenu ponašanja mogu biti u suprotnosti s drugim, snažnim utjecajima. Na primjer, upute za ne rukovanje ili izbjegavanje određenih javnih okupljanja mogu biti u suprotnosti s velikim društvenim pritiscima da se pojedinci rukuju ili da prisustvuju takvim okupljanjima. Dokaz snage takvih socijalnih pritisaka je upravo neučinkovitost dobrovoljnih preporuka. To ukazuje na važnost razmatranja ovih socijalnih pritisaka pri određivanju preporuka i načina na koji ih treba provesti kako bi se suzbilo širenje zaraznih bolesti

Danas, u vrijeme širenja pandemije Koronavirusa, brojne su zemlje i organizacije usvojile politike koje ohrabruju ljude da koriste alternativne načine pozdrava umjesto rukovanja. Predložene alternative uključuju izbočenje lakta, udarce šakom ili beskontaktne radnje u svrhu društvenog distanciranja jer tako širimo manje mikroba nego stiskom ruke.

Epidemija je iznenadno povećanje slučajeva neke zarazne bolesti u ljudskoj populaciji u određenom prostoru, koje bitno prerasta očekivan broj slučajeva u istoj populaciji. Pandemija označava širenje infekcijske bolesti u širokim zemljopisnim regijama, kontinentalnih ili globalnih razmjera. U klasičnom smislu, jednom kada se epidemija proširi u više zemalja ili regija svijeta, smatra se pandemijom. Neki epidemiolozi klasificiraju situaciju kao pandemiju samo kada se bolest u nekim novim regijama održi lokalnim prijenosom.

U doba kada prvotna upotreba rukovanja više nema smisla, možda je vrijeme da rukovanje prestane biti društvena norma, što vi mislite?