Mnogo je razloga zbog kojih čak i vrlo motivirani i uporni sportaši prestanu trenirati. Fizički i mentalni umor nakon postizanja zacrtanog cilja, preopterećenje na poslu, loše vrijeme, ozljeda ili bolest samo su neki od razloga. Povrh svega sada smo usred pandemije, što dodatno otežava redovno treniranje u obliku na kakav smo navikli. Činjenica je da nas većina trenutno nije na vrhuncu svojih mogućnosti i često si postavljamo pitanje da li smo već izgubili mukotrpno stečenu kondiciju?

Istraživanje koje je objavljeno u časopisu "Applied Physiology" 2018. godine navodi kako rad srca počinje pokazivati znakove gubitka kondicije nakon nekoliko tjedana smanjenog intenziteta vježbanja.

Istraživanje prati grupu trkača koja je pristala smanjiti intenzitet treniranja na osam tjedana, nakon istrčanog Bostonskog maratona. Za vrijeme trajanja istraživanja grupa ispitanika nije smjela trenirati više od dva sata tjedno, a dužina jednog treninga nije smjela biti više od sat vremena. Tijekom treninga za maraton koji su završili neposredno prije početka istraživanja trkači, u grupi na kojoj se provodilo istraživanje, u prosjeku su trčali 52 kilometra tjedno. Za vrijeme istraživanja njihov je tjedni prosjek trčanja bio oko 5 kilometara. Istraživači su testirali ključne čimbenike njihove kardiovaskularne kondicije dva tjedna prije maratona (kondicijski vrhunac), a testove su ponovili četiri i osam tjedana nakon maratona.

Nakon četiri tjedna ograničene aktivnosti, došlo je do stanjenja lijeve srčane klijetka ispitanika, dok se volumen krvi smanjio za 3,6 posto. Ako to usporedimo s pumpom koja crpi vodu jasno je da će, uz smanjenu jačinu pumpe i manji volumen vode koja u određenom trenutku prolazi kroz nju, učinkovitost pumpe biti manja. Kada to preslikamo na grupu ispitanika, rezultat stanjenja srčane klijetke i manjeg volumena krvi rezultirao je težim održavanjem tempa trčanja jer u jednom otkucaju srca manje kisika stigne do mišića koji su u naporu.

Tijekom sljedeća četiri tjedna smanjene aktivnosti, stanje se stabiliziralo, nije došlo do novih, značajnih promjena volumena krvi i lijeve klijetke. Tijekom tog vremena bilo je negativnih učinaka na desnu klijetku, ali oni nisu značajno utjecali na dodatno smanjenje kondicije ispitanika.

Zanimljivo je da ni VO2 max trkača (mjera maksimalnog aerobnog kapaciteta), ni ukupna masa hemoglobina nisu značajno pali tijekom istraživanja. Važno je spomenuti da je prosječni životni vijek crvenih krvnih zrnaca 110 dana, odnosno otprilike dvostruko duži nego što je trajalo ovo istraživanje.

VO2 max, također poznat kao maksimalni aerobni kapacitet, je mjera maksimalne količine kisika koju čovjek može iskoristiti tijekom intenzivnog vježbanja. Korisno je za utvrđivanje aerobne izdržljivosti sportaša prije ili tijekom treninga. To je jedan od nekoliko testova koji se koriste za određivanje kardiovaskularne kondicije sportaša.

Hemoglobin, je krvni pigment, metaloprotein koji u strukturi sadrži željezo te služi za prijenos kisika. Nalazi se u crvenim krvnim stanicama krvi svih kralježnjaka i ostalih sisavaca. Kod sisavaca hemoglobin čini oko 97% suhog dijela crvene krvne stanice, i oko 35% ukupnog sadržaja (uključujući vodu). Hemoglobin prenosi kisik iz pluća prema ostatku tijela, kao npr. mišićima, gdje otpušta kisik.

Unatoč tome test ispitanika na traci za trčanje pokazao je znatni pad kondicije. Traka za trčanje prilikom testiranja bila je podešena na brzinu od 8 kilometara na sat, a nagib se povećavao za 0,5 posto svakih 15 sekundi. Prosječno vrijeme do iscrpljenosti smanjivalo se za pet do šest sekundi tjedno u razdoblju od 8 tjedana koliko je trajalo istraživanje. Ovaj test odgovara stvarnim opažanjima trkača koji primjećuju da, nakon razdoblja bez trčanja, njihova sposobnost održavanja brzog tempa pada brže nego njihova sposobnost održavanja laganog tempo na duže staze.

Nedostatak pada VO2 max-a i mase hemoglobina sugerira da bismo s nastavkom treninga, nakon kraće stanke, mogli vidjeti prilično brz povratak kondicije. Volumen plazme može se brzo povećati jer je sastavljen većinom od vode.

Važno je napomenuti da je ovo istraživanje proučavalo samo ključne kardiovaskularne komponente kondicije. Nije mjerilo mnoge druge stvari koje značajno utječu na brzinu trčanja u bilo kojem trenutku, kao što su gustoća kapilara, izdržljivost mišića ili neuromuskularna koordinacija (koliko mišići dobro komuniciraju s vašim živčanim sustavom).

Osim toga, postoji velika razlika među trkačima, neki već nakon par dana bez treninga osjećaju značajan pad kondicije, dok drugima odmor pogoduje. Roger Bannister nije trčao pet dana prije nego što je postao prva osoba koja je pretrčala 1 milju (1,6 kilometara) ispod 4 minute.

Sir Roger Gilbert Bannister (23. ožujka 1929. - 3. ožujka 2018.) bio je britanski sportaš i neurolog. Prvi je čovjek koji je pretrčao milju ispod 4 minute. Na Olimpijskim igrama 1952. godine u Helsinkiju, Bannister je postavio britanski rekord na 1500 metara i završio na četvrtom mjestu. Ovo je postignuće ojačalo njegovu odlučnost da postane prvi sportaš koji bi jednu milju završio za manje od četiri minute. Taj je podvig ostvario 6. svibnja 1954., s vremenom od 3 minute i 59,4 sekundi. Bannisterov rekord trajao je samo 46 dana.

Zbog svih ovih čimbenika, kao i drugih, poput genetike i načina života, teško je predvidjeti pad kondicije u određenom razdoblju, no procjene smanjenja izdržljivosti kreću se od 4 do 25 posto nakon tri do četiri tjedna bez vježbanja.

Neaktivnost više od nekoliko tjedana znači gubitak nekih ključnih prednosti trčanja. Promjene raspoloženja grupe ispitanika u vidu anksioznosti i depresivnosti bile su vidljive već nakon dva tjedna bez treninga.

Važno je da ostanete minimalno aktivni, kako zbog kondicije, tako i zbog drugih zdravstvenih razloga, čak i tijekom faze oporavka nakon teške utrke.